Cionisticka demoNkratija; 12. januara, 1946. u Haderi, blizu Haife, Jevrejski teroristi eksplozijom zaustavljaju voz i kradu 35.000 funti u kešu. 18. januara, 1946. Britanci hvataju 900 Jevreja koji su bili na putu da se ilegalno usele u Haifu. 19. januara, 1946. Jevrejski teroristi u Jerusalemu dižu u zrak električnu centralu, te dio centralnog jerusalemskog zatvora. Tih godina u Bejrutu, u tajnim pregovorima s njemačkim predstavnikom, jevrejske terorističke grupe su se ponudile da pokrenu oružani otpor na Srednjem Istoku protiv Britanije, a da za uzvrat Njemačka protjera Jevreje u Palestinu. Početkom 1990-tih u Israel se uselilo preko 1,000,0000 ruskih Jevreja!
IDEOLOŠKI TERORIZAM
„Cionisti su najnovija banda dostojna nacističke Njemačke, te se zato počinioci zločina moraju kazniti ako se želi uspjeh cionizmu”.
Ovo su riječi Winston Churchill-a izgovorene pred britanskim parlamentom povodom ubistv...a britanskog visokog komesara za Srednji Istok, Lord Moyne, koga su Jevreji, grupa Shtern koju je predvodio Yitzhak Shamir, ubili u Kairu novembra 1944. godine. Yitzhak Shamir će, nakon „uspješne borbe za nezavisnost,” stupiti u tajnu obavještajnu službu Mossad (1955-1965) i biti izabran u Kneset 1973. godine. Predsjedavajuću ulogu u Knesetu preuzima 1973., a funkciju ministra spoljnih poslova obavljat će od 1980. Dva puta vodit će Israel u funkciji premijera, od 1983-1984. i 1986-1992. godine.
Slobodno se može tvrditi da je ovo klasičan obrazac razvoja israelskog demokratskog sistema, u kome je „vatreno krštenje”, ubijanje, teror i rušenje, garancija da su sposobni da odbrane svoju demokratiju.
Postalo je pravilo da njegovi lideri moraju biti teroristički oprobani, ili da su rukovodili današnjom israelskom armijom u borbi protiv terorističke okoline.
ZBRISATI JORDAN
Otac Israelske države Ben Gurion u svom dnevniku od 21. maja 1948. godine piše:
„Ahilova peta arapskog jedinstva jeste Lebanon. Ali, i muslimanska snaga u ovoj zemlji je prividna i lahko se može slomiti. Upravo je ovo razlog što na ovom prostoru moramo stvoriti kršćansku zemlju, sa južnim granicama na rijeci Litani, s kojom ćemo napraviti savezništvo, a nakon toga slomoti snagu Arapske Lige i bombardovati Amman. Zbrisat ćemo Transjordan (Jordan), a onda nećemo imati problema sa Sirijom. Ako nas Egipat napadne bombardovat ćemo im luku Said, Aleksandriju i Kairo. U ovom ratu će Egipat i Asirija (Irak) platiti cijenu naših drevnih predaka...”
ISRAEL I BOŽIJI ZAKON
Moshe Dayan, glavnokomandujući israelske armije, 12. februara, 1952. godine kaže: „Na Israelskoj armiji leži zadatak da vodi borbu za širenje Israelske imperije... Neka ne bude Jevreja koji misli da je posao završen. Neka ne bude Jevreja da misli da smo pri kraju zacrtanog puta...”
Vrhovni jevrejski rabaj, Izrael Nissim, je 1968. godine „objasnio” jevrejsko pravo nad muslimanskom zemljom:
„Israel je sa svojim granicama zacrtan Božjim zakonima, i ne postoji ni jedna sila na zemlji da to može da promijeni. Prema tome, ne dolazi u obzir primjena zakona pravde, logike, pitanje humanosti ili sličnih pojmova...”
Septembra 1997. godine, na kritike o nezakonitom podizanju naselja u istočnom Jerusalemu Davoid Bar – Illan, israelski državni govornik, kaže: „Mi ne možemo da zamrznemo širenje Israela, baš kao i što ne možemo da zaustavimo život. Očigledno je da dinamična zajednica mora da se širi. Mi smo to radili do sada, i to ćemo nastaviti i u buduće...”
SAMO SE BRANIMO
Israelski ambasador u Svetskoj organizaciji, Dan Gilerman, kaže da njegova zemlja „samo odgovara na ratna dejstva sa libanske teritorije” optuživši Hezbollah da koristi naselja za ispaljivanje raketa na izraelsku teritoriju.
„Veoma je važno da međunarodna zajednica shvati da, iako je Hezbollah taj koji vrši ova gnusna teroristička djela, oni predstavljaju samo prst na krvavim rukama Sirije i Irana”, rekao je on.
Na izlaganje izraelskog kolege nadovezao se i američki ambasador John Bolton:
„Više puta smo jasno stavili do znanja Libanu i Siriji da smo ozbiljno zabrinuti zbog prisustva teroritičkih grupa na njihovom tlu, kao i povremenim napadima na Izrael, koje te grupe i pojedinci vrše iz južnog Libana. Sve naoružane grupe u Libanu, uključujući i Hezbollah, moraju da budu razoružane i raspuštene i to odmah.”
Yitzhak Shamir se 1935. godine uselio u Palestinu (British Mandate of Palestine) koju je sačinjavala teritorija sadašnjeg Israela, Jordana, Gaze i Zapadne obale, teritoriju koju je, nakon Prvog svjetskog rata, Liga naroda (Leagu of Natons) povjerila Britaniji na upravljanje. Yitzhak odmah pristupa tajnoj terorističkoj organizaciji „Irgun Zvai Leumi” koja se borila protiv britanske kontrole Palestine. Kada je 1940. došlo do podjele „Irgun” Shamir se priključio najmilitantnijoj struji koju je predvodio Avraham Stern. U tajnim pregovorima s Njemačkim predstavnikom u Bejrutu ova teroristička grupa se ponudila da pokrene oružani otpor protiv Britanije na Srednjem Istoku, a da za uzvrat Njemačka protjera Jevreje u Palestinu.
Nakon što su Britanci 1942. godine ubili teroristu Stern-a Yitzhak Shamir 1943. postaje jedan od tri lidera reformisane terorističke grupe „Lehi” koja je odgovorna za smrt Lord Moyne-a; za neuspjelo ubistvo Visokog britanskog predstavnika Harold MacMichael-a, te za ubistvo predstavnika UN za Srednji Istok Folke Bernadotte, 1948. godine. Uprkos tome, što je Bernadotte „krivac” za spašavanje 21.000 Jevreja, iz njemačkih koncentracionih logora, on je bio na listi kao „britanski agent u pokretu borbe protiv cionizma.”
IRAČKA NUKLERNA POSTROJENJA
Nakon sticanja ratnog iskustva, nadgledajući ubijanja lebanonskih civila, Menachem Begin je 1981. godine pripremio i lično vodio akciju raketiranja Iračkih „nuklearnih” postrojenja u okolini Bagdada. Ovo je isti Begin koji je stekao „vojno” iskustvo predvodeći terorističku grupu „Irgun Gang,” na čijem su teroru nastala prva veća jevrejska naselja. Ova „oslobodilačka” grupa se koristila klasičnim metodama terorizma, uključujući podmetanje bombi, zastrašivanje, ubijanje…, pred čijim je divljanjem miroljubivi palestinski narod napuštao svoje domove.
Zbog izuzetnih zasluga „za Jevrejsku stvar” Menachem Begin je dobio naziv „časnog lidera Judizma,” dok je zbog „zasluga na polju svjetskog mira” dobio i Nobelovu nagradu za mir! Nije se onda čuditi što Amerika za Isreal, zbog izuzetnog israelskog „doprinosa svjetskom miru i progresu,” kaže da je „oaza mira i demokratije!”
I kao što je Menachem Begin-u, ovom „časnom” čovjeku, prostiran crveni tepih u Washington-u, tako je ovaj isti, živopisni i jarLEBANON
Samo tri decenije prije, Ariel Sharon, mladi general, je predvodio elitnu grupu komandosa - grupa „101” - koja je izvodila terorističke napade nad Palestinacima. Prema izvještaju izraelskog historičara Avi Shlaim-a jedinica generala... Ariel Sharon-a je minirala 45. kuća i ubila 69. lica, od kojih su ¾ bili žene i djeca. Riječ je o masakru koji se dogodio 14. oktobra 1953. godine u selu Qibya na Zapadnoj Obali.
Kasnije, u ulozi ministra odbrane (1982) , Ariel Sharon je najprije naredio blokadu Bejruta, uskraćujući stanovnicima hranu, vodu, slobodu kretanja i medicinsku zaštitu, a onda i naredio bombardovanje civilnih objekata u Bejrutu, i drugim gradovima širom Lebanona.
Ariel Sharon je odgovoran za naoružavanje i treniranje, a onda zaštitu ratnih zločinaca, nakon što su ovi poubijali i masakrirali palestinske izbjeglice u kampovima Deir Yasin, Sabra, Shatila….
Gnusni teroristički napad se desio decembra 1947. godine, kada je teroristička grupa „Palmach” napala selo Bald al – Shaikh i ubila 60 muslimana. Združenom akcijom, terorističkih grupa „Irgun” i „Stern,” izvršen je pokolj muslimana u selu Deir Yassin, gdje je zvanični Crveni krst prebrojao 254 tijela….
I, dok su se Palestinci povlačili, ili bježali pred terorizmom „oslobodioca Svete zemlje,” Jevreji su istu teritoriju
progalašavali djedovinom i „neotuđivim dijelom Israela.”
POLIGON ZA UBIJANJA
Aprila 1996. godine Jevreji napadaju Muslimane u Lebanonu. Od posljedica ove terorističke akcije na hiljade
je poginulo, a preko pola miliona raseljeno! Prilikom ovog napada, na nezavisnu i međunarodno priznatu
državu, raketirana je i „zaštićena zona Qana,” koju su štitile snage Ujedinjenih Nacija, i u kojoj su bile
smještene žene, djeca i iznemogle osobe.
Kasnije, braneći okupirani jug Lebanona koga su Jevreji nazivali „sigurnosnom zonom” i koji im je služio kao
poligon za brza ubijanja, israelski avioni bombarduju „vojne” baze - civilne objekte u predgrađu Bejruta,
električne centrale, centre za preradu vode, telekomunikacije... I danas, kada god to poželi, Israel raketira
bilo koji dio Lebanona, s tim što sredstva informisanja jave da „Iran preko Sirije naoružava Lebanon, ili da
Iran, Sirija, Sudan i Libija združeno pomažu teroriste u namjeri da ”prekinu mir„ u regionu. Na kraju, Israel
obavezno obrazloži ”samoodbranu„ koja se desila u kritičnom trenutku od ”neposredne terorističke opasnosti.„
Jeste li primijetili, da kada israelsko vojno lice govori o sukobu, da je to po pravilu ženska osoba? Ovi vojni
veterani imaju zadak da ostave utisak naivnosti, krhkosti i materinske zabrinutosti.
UBIJANJE NEDUŽNIH JE DOZVOLJENO TOROM
”Ubijanje nedužnih je dozvoljeno radi zaštite naših života,„ kaže rabaj Dov Lior predsjednik ”Yashe„ koncila
(Judea, Samaria and Gaza Strip) objašnjavajući stajalište Hibru zakona (Halachic) po pitanju ubijanja
nedužnih ljudi.
”Zakoni Tore štite i čuvaju naše borce. Moral je na strani zakona i mi nemamo razloga da osjećamo krivnju
nesl*ganja sa tuđim moralnim principima. Israelska armija, IDF (Isreal Defense Force), ima pravo da svim
rasploživim sredstvima brani naše moralne vrijednosti.„
ODAKLE OTPOR DEMOKRATSKOM TERORIZMU
Nedavno u Palestini, dok su djeca bila za sofrom, neki Jevrej je kroz prozor njihove kuće ubacio bombu.
Troje djece je ubijeno, dok je četvrti Amar Emeera preživio, ali s ožiljcima koji su od ovoga lijepog djeteta
napravili hodajuće, ali i opominjuće strašilo.
Pitate se odakle izvire otpor ”demokratskom„ Israelu?
Od svih dehumaniziranih i stjeranih u ćošak, jer upravo u tom tijesnom ćošku rastu oni koji čekaju trenutak
slobode.
Danas vlada - ne ko je civilizovaniji, moralniji, demokratičniji… već onaj što ima više oružija.
Teško je shvatiti zašto ”velike sile„ neće mir.
Zašto je tako, možda najbolje objašnjava javno raspoloženje po zemljama razvijenog svijeta. Uopšteno
govoreći, oni su obmanjeni utjecajem medija i naklapanjem svakojakih stručnjaka koji sebe smatraju
autoritetima. Malo po malo, ovi prestaju da razmišljaju svojim čulima očekujući da će rat ”protiv terorizma,„
ili rat radi ”zavođenja demokratije,„ učini svijet mirnijim i sigurnijim.
Naprotiv, nešto je smrtonosno pogrešno. Pred nama su, opet, ubijanja koja se izvode u ime slobode i zaštite
svojih civila. Rat u Palestini i Lebanonu u kome ne ginu vojnici, već djeca i nenaoružani narod. Rat koji je
prljav i koji svojim prljavštinom zagađuje sredinu za decenije koje dolaze. Oni koji to ne vide okorjeli su u
mržnji – pa niti vide niti čuju... opominjali ih mi ili ne!
„Cionisti su najnovija banda dostojna nacističke Njemačke, te se zato počinioci zločina moraju kazniti ako se želi uspjeh cionizmu”.
Ovo su riječi Winston Churchill-a izgovorene pred britanskim parlamentom povodom ubistv...a britanskog visokog komesara za Srednji Istok, Lord Moyne, koga su Jevreji, grupa Shtern koju je predvodio Yitzhak Shamir, ubili u Kairu novembra 1944. godine. Yitzhak Shamir će, nakon „uspješne borbe za nezavisnost,” stupiti u tajnu obavještajnu službu Mossad (1955-1965) i biti izabran u Kneset 1973. godine. Predsjedavajuću ulogu u Knesetu preuzima 1973., a funkciju ministra spoljnih poslova obavljat će od 1980. Dva puta vodit će Israel u funkciji premijera, od 1983-1984. i 1986-1992. godine.
Slobodno se može tvrditi da je ovo klasičan obrazac razvoja israelskog demokratskog sistema, u kome je „vatreno krštenje”, ubijanje, teror i rušenje, garancija da su sposobni da odbrane svoju demokratiju.
Postalo je pravilo da njegovi lideri moraju biti teroristički oprobani, ili da su rukovodili današnjom israelskom armijom u borbi protiv terorističke okoline.
ZBRISATI JORDAN
Otac Israelske države Ben Gurion u svom dnevniku od 21. maja 1948. godine piše:
„Ahilova peta arapskog jedinstva jeste Lebanon. Ali, i muslimanska snaga u ovoj zemlji je prividna i lahko se može slomiti. Upravo je ovo razlog što na ovom prostoru moramo stvoriti kršćansku zemlju, sa južnim granicama na rijeci Litani, s kojom ćemo napraviti savezništvo, a nakon toga slomoti snagu Arapske Lige i bombardovati Amman. Zbrisat ćemo Transjordan (Jordan), a onda nećemo imati problema sa Sirijom. Ako nas Egipat napadne bombardovat ćemo im luku Said, Aleksandriju i Kairo. U ovom ratu će Egipat i Asirija (Irak) platiti cijenu naših drevnih predaka...”
ISRAEL I BOŽIJI ZAKON
Moshe Dayan, glavnokomandujući israelske armije, 12. februara, 1952. godine kaže: „Na Israelskoj armiji leži zadatak da vodi borbu za širenje Israelske imperije... Neka ne bude Jevreja koji misli da je posao završen. Neka ne bude Jevreja da misli da smo pri kraju zacrtanog puta...”
Vrhovni jevrejski rabaj, Izrael Nissim, je 1968. godine „objasnio” jevrejsko pravo nad muslimanskom zemljom:
„Israel je sa svojim granicama zacrtan Božjim zakonima, i ne postoji ni jedna sila na zemlji da to može da promijeni. Prema tome, ne dolazi u obzir primjena zakona pravde, logike, pitanje humanosti ili sličnih pojmova...”
Septembra 1997. godine, na kritike o nezakonitom podizanju naselja u istočnom Jerusalemu Davoid Bar – Illan, israelski državni govornik, kaže: „Mi ne možemo da zamrznemo širenje Israela, baš kao i što ne možemo da zaustavimo život. Očigledno je da dinamična zajednica mora da se širi. Mi smo to radili do sada, i to ćemo nastaviti i u buduće...”
SAMO SE BRANIMO
Israelski ambasador u Svetskoj organizaciji, Dan Gilerman, kaže da njegova zemlja „samo odgovara na ratna dejstva sa libanske teritorije” optuživši Hezbollah da koristi naselja za ispaljivanje raketa na izraelsku teritoriju.
„Veoma je važno da međunarodna zajednica shvati da, iako je Hezbollah taj koji vrši ova gnusna teroristička djela, oni predstavljaju samo prst na krvavim rukama Sirije i Irana”, rekao je on.
Na izlaganje izraelskog kolege nadovezao se i američki ambasador John Bolton:
„Više puta smo jasno stavili do znanja Libanu i Siriji da smo ozbiljno zabrinuti zbog prisustva teroritičkih grupa na njihovom tlu, kao i povremenim napadima na Izrael, koje te grupe i pojedinci vrše iz južnog Libana. Sve naoružane grupe u Libanu, uključujući i Hezbollah, moraju da budu razoružane i raspuštene i to odmah.”
Yitzhak Shamir se 1935. godine uselio u Palestinu (British Mandate of Palestine) koju je sačinjavala teritorija sadašnjeg Israela, Jordana, Gaze i Zapadne obale, teritoriju koju je, nakon Prvog svjetskog rata, Liga naroda (Leagu of Natons) povjerila Britaniji na upravljanje. Yitzhak odmah pristupa tajnoj terorističkoj organizaciji „Irgun Zvai Leumi” koja se borila protiv britanske kontrole Palestine. Kada je 1940. došlo do podjele „Irgun” Shamir se priključio najmilitantnijoj struji koju je predvodio Avraham Stern. U tajnim pregovorima s Njemačkim predstavnikom u Bejrutu ova teroristička grupa se ponudila da pokrene oružani otpor protiv Britanije na Srednjem Istoku, a da za uzvrat Njemačka protjera Jevreje u Palestinu.
Nakon što su Britanci 1942. godine ubili teroristu Stern-a Yitzhak Shamir 1943. postaje jedan od tri lidera reformisane terorističke grupe „Lehi” koja je odgovorna za smrt Lord Moyne-a; za neuspjelo ubistvo Visokog britanskog predstavnika Harold MacMichael-a, te za ubistvo predstavnika UN za Srednji Istok Folke Bernadotte, 1948. godine. Uprkos tome, što je Bernadotte „krivac” za spašavanje 21.000 Jevreja, iz njemačkih koncentracionih logora, on je bio na listi kao „britanski agent u pokretu borbe protiv cionizma.”
IRAČKA NUKLERNA POSTROJENJA
Nakon sticanja ratnog iskustva, nadgledajući ubijanja lebanonskih civila, Menachem Begin je 1981. godine pripremio i lično vodio akciju raketiranja Iračkih „nuklearnih” postrojenja u okolini Bagdada. Ovo je isti Begin koji je stekao „vojno” iskustvo predvodeći terorističku grupu „Irgun Gang,” na čijem su teroru nastala prva veća jevrejska naselja. Ova „oslobodilačka” grupa se koristila klasičnim metodama terorizma, uključujući podmetanje bombi, zastrašivanje, ubijanje…, pred čijim je divljanjem miroljubivi palestinski narod napuštao svoje domove.
Zbog izuzetnih zasluga „za Jevrejsku stvar” Menachem Begin je dobio naziv „časnog lidera Judizma,” dok je zbog „zasluga na polju svjetskog mira” dobio i Nobelovu nagradu za mir! Nije se onda čuditi što Amerika za Isreal, zbog izuzetnog israelskog „doprinosa svjetskom miru i progresu,” kaže da je „oaza mira i demokratije!”
I kao što je Menachem Begin-u, ovom „časnom” čovjeku, prostiran crveni tepih u Washington-u, tako je ovaj isti, živopisni i jarLEBANON
Samo tri decenije prije, Ariel Sharon, mladi general, je predvodio elitnu grupu komandosa - grupa „101” - koja je izvodila terorističke napade nad Palestinacima. Prema izvještaju izraelskog historičara Avi Shlaim-a jedinica generala... Ariel Sharon-a je minirala 45. kuća i ubila 69. lica, od kojih su ¾ bili žene i djeca. Riječ je o masakru koji se dogodio 14. oktobra 1953. godine u selu Qibya na Zapadnoj Obali.
Kasnije, u ulozi ministra odbrane (1982) , Ariel Sharon je najprije naredio blokadu Bejruta, uskraćujući stanovnicima hranu, vodu, slobodu kretanja i medicinsku zaštitu, a onda i naredio bombardovanje civilnih objekata u Bejrutu, i drugim gradovima širom Lebanona.
Ariel Sharon je odgovoran za naoružavanje i treniranje, a onda zaštitu ratnih zločinaca, nakon što su ovi poubijali i masakrirali palestinske izbjeglice u kampovima Deir Yasin, Sabra, Shatila….
Gnusni teroristički napad se desio decembra 1947. godine, kada je teroristička grupa „Palmach” napala selo Bald al – Shaikh i ubila 60 muslimana. Združenom akcijom, terorističkih grupa „Irgun” i „Stern,” izvršen je pokolj muslimana u selu Deir Yassin, gdje je zvanični Crveni krst prebrojao 254 tijela….
I, dok su se Palestinci povlačili, ili bježali pred terorizmom „oslobodioca Svete zemlje,” Jevreji su istu teritoriju
progalašavali djedovinom i „neotuđivim dijelom Israela.”
POLIGON ZA UBIJANJA
Aprila 1996. godine Jevreji napadaju Muslimane u Lebanonu. Od posljedica ove terorističke akcije na hiljade
je poginulo, a preko pola miliona raseljeno! Prilikom ovog napada, na nezavisnu i međunarodno priznatu
državu, raketirana je i „zaštićena zona Qana,” koju su štitile snage Ujedinjenih Nacija, i u kojoj su bile
smještene žene, djeca i iznemogle osobe.
Kasnije, braneći okupirani jug Lebanona koga su Jevreji nazivali „sigurnosnom zonom” i koji im je služio kao
poligon za brza ubijanja, israelski avioni bombarduju „vojne” baze - civilne objekte u predgrađu Bejruta,
električne centrale, centre za preradu vode, telekomunikacije... I danas, kada god to poželi, Israel raketira
bilo koji dio Lebanona, s tim što sredstva informisanja jave da „Iran preko Sirije naoružava Lebanon, ili da
Iran, Sirija, Sudan i Libija združeno pomažu teroriste u namjeri da ”prekinu mir„ u regionu. Na kraju, Israel
obavezno obrazloži ”samoodbranu„ koja se desila u kritičnom trenutku od ”neposredne terorističke opasnosti.„
Jeste li primijetili, da kada israelsko vojno lice govori o sukobu, da je to po pravilu ženska osoba? Ovi vojni
veterani imaju zadak da ostave utisak naivnosti, krhkosti i materinske zabrinutosti.
UBIJANJE NEDUŽNIH JE DOZVOLJENO TOROM
”Ubijanje nedužnih je dozvoljeno radi zaštite naših života,„ kaže rabaj Dov Lior predsjednik ”Yashe„ koncila
(Judea, Samaria and Gaza Strip) objašnjavajući stajalište Hibru zakona (Halachic) po pitanju ubijanja
nedužnih ljudi.
”Zakoni Tore štite i čuvaju naše borce. Moral je na strani zakona i mi nemamo razloga da osjećamo krivnju
nesl*ganja sa tuđim moralnim principima. Israelska armija, IDF (Isreal Defense Force), ima pravo da svim
rasploživim sredstvima brani naše moralne vrijednosti.„
ODAKLE OTPOR DEMOKRATSKOM TERORIZMU
Nedavno u Palestini, dok su djeca bila za sofrom, neki Jevrej je kroz prozor njihove kuće ubacio bombu.
Troje djece je ubijeno, dok je četvrti Amar Emeera preživio, ali s ožiljcima koji su od ovoga lijepog djeteta
napravili hodajuće, ali i opominjuće strašilo.
Pitate se odakle izvire otpor ”demokratskom„ Israelu?
Od svih dehumaniziranih i stjeranih u ćošak, jer upravo u tom tijesnom ćošku rastu oni koji čekaju trenutak
slobode.
Danas vlada - ne ko je civilizovaniji, moralniji, demokratičniji… već onaj što ima više oružija.
Teško je shvatiti zašto ”velike sile„ neće mir.
Zašto je tako, možda najbolje objašnjava javno raspoloženje po zemljama razvijenog svijeta. Uopšteno
govoreći, oni su obmanjeni utjecajem medija i naklapanjem svakojakih stručnjaka koji sebe smatraju
autoritetima. Malo po malo, ovi prestaju da razmišljaju svojim čulima očekujući da će rat ”protiv terorizma,„
ili rat radi ”zavođenja demokratije,„ učini svijet mirnijim i sigurnijim.
Naprotiv, nešto je smrtonosno pogrešno. Pred nama su, opet, ubijanja koja se izvode u ime slobode i zaštite
svojih civila. Rat u Palestini i Lebanonu u kome ne ginu vojnici, već djeca i nenaoružani narod. Rat koji je
prljav i koji svojim prljavštinom zagađuje sredinu za decenije koje dolaze. Oni koji to ne vide okorjeli su u
mržnji – pa niti vide niti čuju... opominjali ih mi ili ne!
ko crveni tepih, prosut pod noge još jednog teroriste – Ariala Sharon-a.
Nema komentara:
Objavi komentar